Kategorije
Nekategorizirano

Osvajamo li mi vrhove ili vrhovi osvajaju nas?

Definitivno ovo drugo.

Uspon na Triglav za mene je bila samo jedna ideja posađena duboko u meni, možda samo nekoliko puta izgovorena na glas. Ali postojao je uvijek onaj glas koji je bio glasniji „To je teško, nisi spremna za to. To je opasna planina.“

Ove godine imala sam planove, ali Triglav nije bio među njima. Međutim gotovo svi planovi su propali, što zbog lošeg vremena gotovo cijelo proljeće, što zbog nedostatka ekipe koja dijeli moje ideje.

Triglav je došao neočekivano, neplanski, spontano. Kako smo prijateljica i ja odlučile na Durmitor u kolovozu, za Durmitor se treba i malo bolje pripremiti. Plan za pripremu je bio napravljen, ali u jednom dopisivanju prijateljica je vidjela da se ide na Triglav i da su slobodna dva mjesta. Bez previše razmišljanja, odluka je došla u par sekundi, prijavi nas. Nažalost prijateljica zbog poslovnih razloga na kraju nije otišla.

Do polaska je bilo oko 3 tjedna i na prvu se sve činilo ok. Onda su počeli komentari sa strane (uglavnom onih koji ne planinare). Komentari nisu bili podržavajući, više su išli u smjeru nemoj ići.

Naravno, sve to budi sumnje, preispituješ svoje granice, tražiš informacije, razgovaraš s ljudima koji su bili. Ti naravno ne govore ne možeš, opasno je i teško. Oni ističu samo predivne doživljaje koje nose u sebi.

I tu je ta razlika, uvijek slušaj one koji su put kojim ti trebaš proći već prošli. Oni UVIJEK znaju bolje. Bilo da se radi o planini, poslu, životu…

Dan polaska se bližio, ja sam o Triglavu pročitala sve što sam mogla, izvidjela u vodiču rutu opisanu u planu izleta i kad Slovenci napišu ZELO ZAHTEVNA POT, onda jbg, takva i je. Jer Slovenci su ipak planinarska kategorija za sebe.

Dan polaska očekujem u nekom emocionalnom stanju između uzbuđenja i zabrinutosti, pomalo čak i panike. Ne brine me toliko uspon na sam Triglav, jer stijena je, osigurana sam i nekako mi je stijena lakša no što mi je hodanje uzbrdo. Stijena mi je čak i jako zabavna i drajva me onako baš, baš. Ali kad se sjetim da treba potegnuti 1200 nv s punim ruksakom hodajući, to mi se ne sviđa nikako. Moj optimum je u danu oko 800 nv da sam ok, ovo je ipak više.

Hrabro dolazim tu srijedu, 19.8.2023 u 8 ujutro na našu točku polaska iz Zagreba. Ne znam što da očekujem ali potiho u sebi molim da ekipa koja ide nije nabrijana i jako brza nego da smo si tu negdje. Moje molitve su uslišane.

Vozimo se oko 3 sata do naše polazišne točke u Pokljuki – Rudno polje (1340 m) kombi, nas 7. Izlazimo, oblačimo gojze, ruksake na leđa i pokret. Put nas vodi 10-tam min po makadamu i onda  kroz lijepu šumu prema Studorskom prevalu (1892 M), ni prestrmo, niti preravno. Onako taman da osjetiš da si u Alpama. Slovenski vodiči ovaj put navode kao najlakši put prema Triglavu.  Osjeti se da je nedavno padala kiša, vlaga u zraku je velika, sunce piči kroz krošnje. Vrijeme po kojem je meni najgore hodati. Hodam u svom ritmu, sa svojim mislima u glavi. Uz dobru ekipu i sjajnog vodiča Nedjeljka sve ide prema planu. Stajemo na kratkoj pauzi kod Jezerca (nisam sigurna da je ovo točno), uživamo na klupicama, promatramo planine i razgovaramo o prognozi. Norvežani prognoziraju kišu oko 14:00, ali nadamo se da će nas zaobići.  Kreće uspon na Studorski, prva jača strmina i sipar. Sve u svemu od Rudnog polja na Studorskom smo za oko 2 sata, kako i kažu Slovenci. Gore smo u 13:45 i počinje kiša. Norvežani, kao i gotovo uvijek,  točni. Pada tek toliko da pada, ali kreće i grmjeti i padati sve jače. Iako jako volim hodati po kiši, i ponekad namjerno odem u planine po kiši, čuti tu grmljavinu nije bilo nimalo ugodno. Dobro nas pere idućih 45 min, ali na sreću ne grmi jako. Mokri smo do gaća, u gojzama mi poplava. Imam osjećaj da po toj stazi ne hodamo nego letimo. Sreća pa nas je kiša uhvatila upravo tamo gdje treba, na dijelu koji je gotovo pa ravan. U glavi mi se vrti samo kako nisam ipak strpala u ruksak i druge gojzerice i kako ću cijeli sutrašnji dan u mokrima. Hodala sam jednom tri dana u mokrim gojzericama i fakat mi se to ne da. Kiša staje i pojavljuje se sunce, i vjetar. Tooo, biti ćemo brzo suhi. Cijelo vrijeme nas prati divan krajolik, predivne alpske livade i raslinje. Ubrzo dolazimo do zavoja (??Kod one mljekare, ne znam kako se zove) i nakon njega se događa nešto što oduzima dah. VELIČANSTVENI TRIGLAV!!  I Planika na kojoj spavamo.

Nakon kiše prizor je čist kao suza. I meni od te divote kreće suza. To su ti trenutci i prizori koje pamtiš cijeli život. I sada se ježim dok pišem. Iste sekunde zaboravljam i da sam mokra i da mi je hladno i da mi noge plivaju. Onaj netko tko od gore vidi sve zaista zna kada treba pokazati svoje najbolje lice. Još nekih 20-tak minuta i stižemo na Vodnikov dom (1817 m). Tamo se presvlačimo, sušimo i uživamo na suncu. Pijem si kavicu i baš me briga. Pauza je malo duža, jer do Planike imamo još SAMO 2 sata. Gotovo suhi oko 16:30 krećemo prema Planiki, put je strm, djelomično sipar, cika-caka gore. Malo čak i dosadno jer nikada doći a čini se tako blizu. Više mi nije ni do pogleda, samo mi je da sjednem i da sutra ujutro bude dobro vrijeme. U domu smo oko 19, ne izgleda obećavajuće jer opet počinje kiša i jaka grmljavina. Bilo bi mi zbilja žao da sutra ne možemo doći na vrh kada smo tako blizu. Ali prepuštam se, govorim si da je sve baš onako kako treba biti.  Ispijam si zasluženo THE PIVO, pojedem povrtnu juhicu i već sam oko 21 u spavaoni. Spavamo u depadansi, grupno ležišće s 20 kreveta, vani luduje vjetar, pada kiša.

Spavala nisam gotovo ništa, svakih sat vremena sam gledala na sat, uzbuđenje ili što, nemam pojma. U 4:44 palim mobitel i polako se razbuđujem. Pao je dogovor da krenemo prema vrhu čim ranije zbog gužve i mogućnosti kiše, ne bi bilo baš veselo da nas uhvati na usponu ili silasku sa stijena. U 5:20 svi smo već na nogama, higijena, kava, hrana i u 6:20 krećemo. Od Planike krećemo prema Triglavskoj škrbini (2655 m) preko teškog sipara i zaostalog snijega, naporno već od početka, ne zbog težine nego zbog terena. Gore smo za nekih sat vremena. Radimo pauzu za nešto prigristi i krećemo dalje prema vrhu. Vrijeme je super, sunčano, lagano pirka vjetrić. Ne mogu ocijeniti kolika je bila temperatura jer je konstantan uspon. Ovdje sada kreće prava zabava. Penjanje po stijeni, dio uz osiguravanje na sajli, dio po klinovima, dio četveronoške. Teren u kakvom ja baš uživam, vjerojatno zato toliko volim Velebit. Tu gubim svaki pojam o vremenu i želim da uspon traje što duže da se naguštam. Sve što mi je u umu je samo kamo s nogom, kamo s rukom. Težinu ruksaka uopće ne osjetim, ni težinu terena. Potpuni život u trenutku.  U jednom trenu netko je rekao „Vidim stup“ i to je bilo to. Tu sam. Osjećaj – NEMA GA! Potpuna praznina. To su oni trenutci kada nisi svjestan što se dogodilo, treba vremena da probaviš. Ali zato sada sam PUNA. Gore smo došli u 8:40, nije bilo gužve. Ali bio je i četvrtak. Čak nije bila ni gužva s Malog na Veliki Triglav.  Fotkanje, odmor, pogled na Kredaricu i okolne Alpe i vraćanje dolje. Istim putem na Triglavsku škrbinu. I u ovom slučaju se pokazalo da je gore ići dolje nego gore (koji jezični konstrukt 😊). Opreznim korakom se vraćamo i sa Škrbine krećemo na Koču na Doliču da ipak malo zaokružimo turu i vidimo čim više toga. Spuštanje na tom dijelu ima jednu malo izloženiju dionicu, ali ništa strašno. Naravno kačimo se na sajlu, nije zafrkancija, ali je adrenalin. Kada smo se spustili sa stijena odlučujemo da je potpuno u redu da sada ako treba pada kiša. Laganih sat hoda i evo nas na Koči na Doliču, kava, klopica i dobar odmor. Saznajemo da su dvojica jučer na večer nastradala na onom dijelu s početka današnjeg dana, sipar i zaostali snijeg jer ih je uhvatila kiša na vrhu pa umjesto da se vrate na Dolič gdje su noćili odlučili su da im je Planika bliže za zaklon, ali nisu računali na teren koji je opasniji i teži pa je domar tražio nekoga tko bi njihove stvari koje su ostavili u domu odnio do Bohinjske Bistrice.  I tu je opasnost Triglava, kao uglavnom i svake planine. Vrijeme u planinama je nepredvidivo, brzo se promijeni i ono što je u dobrim uvjetima sigurno u lošim vremenskim uvjetima postaje iznimna opasnost, čak i za one najiskusnije. Krećemo  prema Vodnikovom domu od kuda istim putem kojim smo jučer došli idemo do našeg prijevoza.  Do Vodnikovog nam treba oko 2 sata hoda i iako smo umorni radosna sam što je Nedjeljko odabrao ovaj put jer je priroda čarobna, prave alpske livade, mukanje krava u pozadini, mirisi bilja i borova i baš krijepi dušu. Ali iako je predivno tu počinjem osjećati umor, ali onaj pravi umor. Na pola puta počinju me jako boljeti stopala i idem puževim korakom. Stižem zadnja, ali stižem. Mijenjam čarape, masiram stopala, hodam malo bosa. Dolaskom na Vodnikov dom kreće borba, tijelo je umorno, danas smo u turi više od 7,5 sati i to teškog terena i od Vodnikovog do auta imamo još 3 sata hoda i jedan malo žešći uspon na Studorski preval kako bi potom krenuli strmo dolje. Odmaramo dobar sat, pijem kavu i isotonik. Sada sam u onoj fazi da ne mogu ni jesti, srećom imam proteinske pločice. Krećemo i odmorna sam, čudim se sama sebi. Dio do ispod samog Studorskog gdje nas je jučer prala kiša i nismo ništa vidjeli časti divnim pogledima i livadama i pravi je užitak. Cijelo vrijeme hodam u svom ritmu i imam vremena uživati jer je Nedjeljko potpuno prilagođen ritmu grupe i osjećam se super. Međutim, uspon na Studarski me nakon cijelog dana ubio, došla sam gore i noge kao da su od kamena. Spuštam se strmim siparom dolje i ne osjećam noge. Hodam na štapovima 😊 Ali hodam. Nakon kraće pauze na istom mjestu kao i jučer krećemo istom onom šumom prema autu. Imam osjećaj da joj nikada kraja. A noge toliko teške… Glava ide, ali one se nekako slabo miču. Sjetila sam se da imam Brufen i popila ga. Spasio me. Stigla sam do kombija, opet zadnja 😊

Tu tek počinje sjedati koji uspjeh je iza mene, koliko sam svojih granica probila, koliko sam se ohrabrila, koliko sam ponovo kao i uvijek u planini naučila o sebi, o strahu, o ponosu, o nesigurnostima, o svemu onome što trebamo učiti čitav život da bismo rasli. I odlučujem, MR.TRIGLAV vidimo se dogodine. Imam ja još granica za pomaknuti.

Malo o cijenama:

Domovi imaju i više nego korektne cijene. Važno je znati da se sve što oni nude doprema helikopterom.  Šalica turske kave 3 eura, pivo/radler/isosport u limenci 5,5 eura, cedevita 4 eura, voda 1,5 litra 6 eura, voda 0,5 l 3 eura, povrtna juha (obrok) 8 eura, grah s kobasicom 11 eura, Pringles veliki 3,5 eura, čokolada Milka 3 eura. Ako ove cijene usporedimo s nekim planinarskim domovima u HR (konkretno Kalnik) do kojih se može autom ispada da su cijene i više nego povoljne.

Spavanje u Planiki s posteljinom ako imate planinarsku iskaznicu 21 euro, ako nemate 35 eura.

Voda i higijena:

Ispred Vodnikovog doma nalazi se pitka voda gdje možete napuniti boce. Na Planiki i ostalim domovima nema vode, ali je možete kupiti. WC na Planiki je kemijski, za silu se može. Dom je uredan, posteljina čista, usluga odlična.

Po domovima koje smo posjetili usput rade uglavnom mladi, izrazito ljubazni pretpostavljam studenti.  

Kategorije
Nekategorizirano

Kladešćica- mirna i zelena, nadomak Zagreba

Kladešćica, divno, pitomo i tiho naselje smjestilo se na istočnim obroncima Medvednice i krasi ga ne samo mir i tišina nego i odlična gastronomska ponuda u Planinarskoj kući Kladešćica koja je otvorena vikendima od 10:00 do 17:00 sati.

Za jedan maglovit izlet 29.10.2022. upravo je dio oko Svetog Ivana Zeline bio odličan izbor za izlet. Zagreb je na svega 30 min vožnje, a ovaj kraj je za mene još uvijek ostao neistražen pa zašto ne otići i upoznati i ovaj istočni dio Medvednice. Naime PK Kladešćica je zadnja kontrolna točka na Medvednici.

Naš put krenuo je od centra Svetog Ivana Zeline, parkirale smo malo dalje od crkve. U planinarskom vodiču stoji da se može parkirati kod crkve, ali je bila subota i tamo je bila tržnica pa nismo uspjeli naći mjesto. Kakovo je stanje nedjeljom ne znamo, ali oko parkinga se ne treba zabrinjavati, čak i dan kada je bila tržnica parking smo pronašle vrlo brzo.

Kako nam je cilj bio da napravimo kružnu turu krenule smo ulicom kraj doma Zdravlja i nastavile ravno Bocakovom ulicom. Na cesti se u jednom trenu vidi markacija koja ide uicm lijevo i obilježena je kako staza 1, ali smo odlučile nastaviti ravno putem koji je obilježen kao Marijanski hodočasnički put. Doalzimo do dijela gdje prestaje asfalt i skrećemo desno u lijepu, maglovitu bukovu šumu. Nastavljamo pratiti markacije i markacije hodočasničkog puta. Naravno, služimo se i svije karte 🙂 To su čari signala u planinama. Ali staza je odlično markirana tako da nema straha, samo oprezno i polako. Također usponi s ove strane su lagani i apsolutno za sve tipove kondicije. Putem ćakulamo i skupljamo smeće, boce i limenke zaostale od nekih prijašnjih posjetioca šuma (da, to su posjetioci, nipošto ne želim vjerovati da su planinari, jer svaki planinar zna da ono što si donio u šumu nosiš sa sobom. Ili bi bar to trebao znati.

Nakon otprilike 1,5 sata laganog hoda dolazimo do početka vikend naselja Kladešcica i uživamo i divnim prizorima, vikendicama i jabukama koje su pale sa stabla te ih s guštom jedemo, onako sočne, zdrave i slatke te ubrzo dolazimo do PK Kladeščica koja je na naše iznenađenje otvorena. U HPS-ovom vodiču i na stranicama navedeno je da kuća nij opskrbljena ali nam novi domaćini objašnjavaju da od početka 2022. kuća radi svakoga vikenda od 9-17 te uživamo u divnim domaćim kolačima i suncu koje nas je počelo pratiti na nekih 400-tinjak metara nv.

Naš povratak ide stazom broj 47 koja je malo strmija za silazak, ali je staza makadamska tako da je minimalno zahtjevna. Čak i s bolni koljenima se može proći. Na silazku obilazimo Zelingrad, uživamo u pogledu na brojne izvore i vraćamo se ponovo u maglu. Na kraju puta nalazimo i na izvor pitke vode na jojem se zbog velikog blata nismo uspjele napiti. Ali eto imamo razlog da dođemo još koji puta.

Tura je dužine 16 km, lagana sa 398 m uspona i 418 m silaska. Nama je sa stajanjima trebalo oko 4,5 sata.

Svaka preporuka za ovaj divan dio Medvednice i jednu laganu turu.

Kategorije
Nekategorizirano VIJESTI

Mentoring under Construction – aktivnost umrežavanja za mentore u aktivnostivnostima Europskih snaga solidarnosti

Aktivnost umrežavanja i izražavanja potreba mentora u sklopu Programa Europskih snaga solidarnosti pod nazivom Mentoring under Construction- let’s face it 2022! održana je od 27.3. do 31.3.2022. u Bukureštu u Rumunjskoj.

Ideja projekta je održavati i jačati Mentoring under Construction zajednicu koja se počela formirati 2020. godine putem online susreta. Zajednicu grade profesionalci za profesionalce kako bi se podigla kvaliteta u mentorstvu kroz:

  • izgradnju zajedničkog razumijevanja ključnih koncepata oko uloge mentora: uloga, odgovornosti, potrebe, kompetencije
  • osobni i profesionalni razvoj kako bi se nosili sa izazovima u mentorstvu
  • dijeljenje znanja i dobrih praksi
  • zajednica mentora spremna podržavati druge mentore, učiti i razvijati se
Foto: privatna arhiva

Na aktivnosti je sudjelovala i predsjednica i voditeljica projekta Udruge Inkubator sreće Danijela Medaković koja je kroz 5 dana aktivnosti uspostavila nove suradnje, prijateljstva i radila na svojim mentorskim kvalitetama. Sredstva za aktivnost osigurana su od strane Agencije za mobilnost i programe EU, a o njima možete više saznati na https://ampeu.hr/

Iza ideje projekta stoji stalna podrška profesionalaca pa ako i vi radite u području mentorstva unutar Udruga možete se priključiti Europskoj zajednici mentora te tako jačati sebe, svoje vještine i kapacitete te pomoći volonterima da dobiju još bolje iskustvo jer ovaj projekt nastavlja i dalje serijom MeetUpova i podrške.

Više o ovom programu možete naći na https://www.salto-youth.net/tools/european-training-calendar/training/mentoring-under-construction-let-s-face-it-in-2022.9409/

Kategorije
Nekategorizirano

Kako koristiti vizualizaciju kao tehniku kreiranja onoga što želiš biti

Popularan alat u EFT-ju, psihoterapiji i velikom broju drugih terapeutskih metoda je rad na unutarnjem djetetu. To je proces zamišljanja i povezivanja sa “mlađim ja” u kojem unutarnjem djetetu pružamo vodstvo, podršku, odlazimo u određene traumatične događaje i mijenjamo perspektivu na njih koristeći mudrost, znanje i vještine koje imamo sada. tom procesu sebi možete

Ali najčešće je to da unutarnjem djetetu dozvolimo da komunicira s nama. Na taj način otkrivaju se ponovo duboke želje, strast, svrha ali i strahovi i ostale neprorađene emocije.

Ovaj proces kreiranja vizualizacijom zapravo je obrnut, kroz vizualizaciju stupaš u komunikaciju sa budućom sobom.

Ovaj proces, naravno ne tako duboko kao u terapeutskom radu možeš prakticirati i kod kuće kroz 4 jednostavna koraka.

1. Suoči se sa strahovima
Sjedni na neko tiho, mirno i tebi ugodno mjesto i uzmi bilježnicu ili dnevnik. Vodi računa o tome da to radiš u dijelu dana kada se možeš opustiti. Nemoj se bojati toga straha, u najvećem broju slučajeva kada se sa strahom suočiš vidjeti ćeš da strah nije toliko strašan koliko si mislila dok si ga potiskivala.
Zatvori oči i nekoliko puta duboko udahni i izdahni.
Zamisli da sjediš na udobnom stolcu za stolom u dobro osvjetljenoj sobi, negdje gdje se osjećaš sretno i mirno.

Tada pozovi buduću sebe da sjedne do tebe i priča s tobom. Možeš sama odrediti godine, ali obično se one pojave spontano. Specifično traži najbolju moguću verziju sebe. Ako vidiš nešto što te straši na prvu, osvijesti da je to samo tvoj strah od toga što bi se moglo dogoditi i manifestirati da je sve to samo u tvom umu i da to nipošto nije istina niti ono što će se dogoditi.

Image by Наталья Данильченко from Pixabay

2. Pogledaj kako buduća ti izgleda
Sada stavi na tren na stranu to što ti tvoja buduća ti govori i obrati pažnju na njen izgled, kako se ponaša, koje izraze lica koristi u komunikaciji.
Poanta ovoga rada je da se možeš poistovjetiti s budućom sobom koju priželjkuješ. Ono što tu želiš postići je jasna predodžba idealne verzije tebe kako bi znala u kojem smjeru se tvoj vlastiti život treba razvijati, rasti i mijenjati.
Obrati pozornost što buduća ti ima obučeno, kako se osjeća, pitaj je što radi svakoga dana. To će biti ključevi toga da radiš i kreiraš svoju idealnu verziju sebe.

3. Pitaj za savjet/vodstvo/pomoć
Ako uđeš u ovaj proces s ogromnim popisom zastrašujućih i velikih pitanja, vjerojatno ćeš završiti u panici, strahu i nesigurnosti umjesto dobiti unutarnje vodstvo i poruku.
Umjesto toga, drži samu sebe otvorenom za bilo što što ti tvoja buduća ti ima za reći.
Poruka treba biti pozitivna, treba te dignuti i dati ti vjetar u leđa. Čak i ako ta poruka bude trebaš otpustiti taj i taj odnos to bi trebala učiniti mirno i potvrđujući da imaš vjere u to i da si u miru s tim.

Image by Susanne Jutzeler, suju-foto from Pixabay

4. Zamisli kako ti nova ti predaje “ključeve” tvog novog života
Ovo je jedna odlična vježba u kojoj ćeš zamisliti buduću sebe kako sjedi sa tobom ali onom tobom prije 3, 5 ili 10 godina, ova osoba treba biti dovoljno blizu da se možeš s njom povezati, a opet dovoljno daleko da vidiš kako si se promijenila.

Zamisli kako sjediš na nekom mjestu na kojem si često. Sada ćeš im dati komadić svog trenutnog života i sve informacije koje će trebati da dođu od onoga tko su one sada do onoga tko si ti sada.
Možeš im dati ključeve auta, tvoje email poslovne račune, uvid u bankovni račun, odjeću ili neku uputu što raditi u području karijere, nekog odnosa ili samo nekih dnevnih rutina i navika.

Ili možeš zamisliti novu sebe u nekom od aspekata života u budućnosti. Zamisli buduću sebe kako drži ključeve stana gdje živiš ili prstena na tvojoj ruci kojega možda priželjkuješ, novog ureda ili posla iz snova. To može biti bilo što što je dio tvoje potencijalne tebe.

Zapamti da se u ovom procesu trebaš osjećati smireno, da treba imati afirmativan predznak, da u njemu trebaš biti samopouzdana. Strah je samo u glavi, mali trik našeg mozga. Tvoja buduća ti može iskoračiti iz svega poznatoga i podsjetiti te na sve ono što je moguće i osnažiti te kao bi živjela sa većom sigurnošću, jasnoćom i lakoćom.

Uživaj u ovim procesima i vizualizacijom kreiraj promjene.

Kategorije
Nekategorizirano

Budite zahvalni i ljubazni, osobito sada – poruka konferencije Pozitivan dan

Zahvalnost, ljubaznost, rad na i pozitive. sebi i biranje onoga što puštamo u našu svakodnevicu ključni su faktori za osjećaj sreće.

U subotu, 14.11.2020. održana je konferencija Pozitivan dan u organizaciji portala za osobni rast i razvoj Inkubator sreće. Konferencija je u skladu s preporukama stožera održana online i okupila je sudionike iz područja cijele Europe koji su se kroz predavanja stručnjakinja upoznali s različitim temama i metodama rada na sebi.

Konferenciju je otvorila Aleksandra Ivanac s temom samopouzdanja, kroz osobno iskustvo kako je gradila svoje samopouzdanje motivirala je sve prisutne.  „Kako bismo bili samopouzdani moramo biti iskreni prema sebi i ostvarivati svoje ciljeve koje je pritom potrebno dobro definirati i krenuti. Ključno je krenuti“, rekla je Aleksandra.

Nataša Vrsaljko Alić, coach za emocije istaknula je da nas emocije povezuju sa životom, bile nam one ugodne ili neugodne i dala nekoliko konkretnih alata kako se lakše nositi s onim neugodnima. Naglasila je da je disanje i prisutstvo u sadašnjem trenutku prva pomoć kod nneugodnih stanaj i da bi ih trebalo prakticirati.

U panel raspravi naziva „ Utječe li sreća na zdravlje ili zdravlje na sreću“ panelistice Helena Fjorović, Ivana Kolić Jović i Anamarija Pažin Morović složile su se oko toga da odgovara na to pitanje nema. Jer sve to je jedan čarobni krug koji se isprepliće na svim razinama, energetskoj, fizičkoj, mentalnoj i duhovnoj i da je sreća zapravo naša osobna stvar. „Najveća je sreća ići za svojim osjećajima“ rekla je Helena, Ivana je istaknula kako sa sobom treba razgovarati kao sa svojom prijateljicom a Anamarija da kada imamo osjećaj da nam sreća bježi uz pomoć jedne kapi eteričnog ulja možemo doći sada i ovdje gdje je sve u redu.

Kroz pojam pozitivne inteligencije, što je to i kako se vježba sudionike je provela Dina Balić, otkrivši da svatko u sebi ima sabotera koji mu se obraća određenim riječima i frazama nepovoljnim za nas i mudraca koji zna što je ono tko smo zaista i ima odgovore na sva pitanja, jer znamo da su odgovori na sva naša pitanja u nama.

Što je to sretna hrana i kako je povezana sa srećom otkrila je psihologinja Anđela Jelić koja je istaknula kako hrana utječe na naše emocije te kako je iznimno važna kvaliteta a ne količina, a u današnjem vremenu i informacije kojima se hranimo. Kada jedete recite „Kako sam dobro jela/jeo, ne kako sam se najela/najeo, poruka koju dobiva mozak različita je u ove dvije rečenice“ – rekla je Anđela.

Konferenciju je zatvorila Kristina Ercegović, urednica portala Žene i novac, na temu sreće i novca te naglasila da sreća nije u novcu nego u smislenom radu i odnosima te da se obilje traži u sebi, a sigurnost u odnosima i pozvala sve sudionice da kod kuće naprave vježbe osvještavanja svojih unutarnjih želja koje je pripremila za njih.

U završnom govoru urednica portala Inkubator sreće, voditeljica i organizatorica konferencije Pozitivan dan Danijela Medaković podsjetila je sve prisutne da biraju svoje odnose, rade na sebi, biraju svoje misli, svoje ljude, ono što prate i koga prate, jer pametnijim izborima bliže smo sreći.

Kategorije
Nekategorizirano

Pozitivan dan -konferencija pozitivnih misli, ideja i energije

Inkubator sreće organizira Pozitivan dan!

U ovom tmurnom razdoblju, što vremenski, što uslijed svih mogućih događaja oko nas Inkubator sreće u suradnji sa suradnicama organizira Pozitivan dan!

Cilj konferencije je potaknuti, motivirati, dati nove ideje i alate za osobni rast i razvoj.

Stručnjakinje s različitih područja skupile su svoje znanje i iskustvo i osmislile niz praktičnih radionica koje omogućuju pozitivniji pogled na život i pozitivniji način života.

Konferencija se održava u Zagrebu, u hotelu Hilton Garden Inn, 14.11.2020. uživo i putem live streama u realnom vremenu online.

Kroz temu samopouzdanja kroz koju će nas provesti Aleksandra Ivanac, preko pozitivne inteligencije s Dinom Balić, panel rasprave s temom utječe li sreća na zdravlje ili zdravlje na sreću u kojoj će svoja iskustva i stavove izložiti Anamarija Pažin Morović, Ivana Kolić Jović i Helena Fjorović, do toga kako upravljati svojim emocijama čemu će nas poučiti Nataša Vrsaljko Alić i psihologije prehrane koju će pokriti Anđela Jelić. Konferenciju završavamo s temom Sreća i novac koju će pokriti Kristina Ercegović nakon čega slijede bogate nagrade naših pokrovitelja.

Naši pokrovitelji Bubamara, Oriflame, Školska knjiga, Beletra, Linea Snella i Monax Estetic pobrinuli su se za bogate nagrade, a Centar Sretan dan, Neverbalna komunikacija i Institut za management za mnoštvo povoljnih edukacija.

Na medijskoj podršci zahvaljujemo Brendfulness, Žene i novac, Femisfera, Poduzetnik.biz, Čitaj knjigu, Samopozitivno.com, Hrvatski radio drugi program

Ulaznice, detaljan raspored te sve dodatne informacije potražite na http://pozitivandan.com/

Veselimo se Pozitivnom danu.

Kategorije
Nekategorizirano

20 malih savjeta za sretniji dan

Sigurno je i tebi, kao uostalom i svima potrebno da se osjećaš sretnije i zadovoljnije.

Ponekad zaboravljamo male stvari koje nam instant poprave raspoloženje, osvijetle tmuran dan i pomognu da tako razveselimo i druge.

The mind movie movement predlaže ove savjete kako bi ostala cijeli dan dobro raspoložena:

Photo by Andre Furtado from Pexels

Ujutro:
1. Duboko udahni i izdahni (ponovi to nekoliko puta)
2. Razmišljaj o onom na čemu si zahvalna
3. Namjesti alarm ranije da vidiš izlazak sunca
4. Sanjari
5. Napravi si ukusan doručak
6. Zapiši cilj za taj dan
7. Uredi se ili obuci nešto u čemu se osjećaš lijepo

U toku dana:
8. Pogledaj se barem jednom u ogledalo i nasmiješi se
9. Napravi pauzu kada ti je potrebna
10. Ustani i protegni se
11. Vježbaj ili hodaj
12. Reci “ne” nečemu što ti ne čini dobro
13. Budi ljubazna prema nekome
14. Pošalji poruku nekome do koga ti je stalo

Photo by Bekka Mongeau from Pexels

Navečer:
15. Gledaj zalazak sunca
16. Upali mirisnu svijeću
17. Skuhaj si šalicu ukusnog čaja
18. Otuširaj se ili okupaj s fokusom na opuštanje
19. Pogledaj se u ogledalo i reci si da se voliš
20. Vizualiziraj naredni dan

Kategorije
Nekategorizirano

Morning pages- kako jedna mala navika može čarobno promijeniti život

Sa morning pages (hrv. jutarnje stranice) susrela sam se na tečaju afirmacijskog slikanja, ima tome već oko pet godina, i ta kratka jutarnja navika u moj je život uvela neku novu čaroliju.

Svaka od nas ima toliko toga što joj se događa svakoga dana: posao, škola, djeca, partner, hobiji, prijatelji, računi, želje, uspjesi, brige, ono što nam stvara veselje…

Toliko je toga stalno u našim mislima da ponekad tu buku ni ne primjećujemo. Nosimo sve te terete sa sobom cijeli dan – sve stresove, narvoze, planove. Sve to nas može odvesti u smjeru kojim uopće ne želimo ići i odvesti nas daleko od onoga što je u životu bitno. I čini nam se da biti čovjekom zapravo znači nositi sve to neprestano sa sobom. Želim zato s tobom podijeliti jednu jednostavnu tehniku koja će ti pomoći da razbistriš misli i skineš neke od tereta sa svojih leđa. Tehnika se zove Morning pages ili Jutarnje stranice.

Photo by Alina Vilchenko from Pexels

Što su Morning pages?

Ova metoda dolazi iz knjige Umjetnikov put Julie Cameron. Knjiga je namijenjena umjetnicima kojima nedostaje inspiracije ili samopouzdanja kako bi kreirali i vratili se na put kreativnosti i riješili se svojih strahova.

Poanta knjige je ohrabriti umjetnika da prevlada svoje unutarnje glasove, dobro znane kao unutarnjeg kritičara koji često gvori:

“Nisi dovoljno dobra”. “Svi su bolji od tebe”, Ti si nebitna, tvoj rad također, zašto se nervirati?, Nema smisla išta pokušavati – sve što možeš je propasti.

Jel ti ovo poznato? Svaka od nas se susreće s tim demonima, bilo da oni dolaze od tvoje učiteljice iz škole, tvoje prijateljice, tvojih roditelja ili je taj grozan glas zaista tvoj unutarnji govor koji si negdje putem naučila.

Taj grozan glas, na tko ga kreirao,prati te kroz život i inficira svako područje tvog života.

Morning pages su originalno kreirane kako bi pomogle umjetnicima proći kroz kreativne blokade ali ova metoda je vrijedna na koji god dio života je želiš primijeniti. Bilo da se radi o braku, roditeljstvu ili stresnom poslu. Bilo tko može početi pisati jutarnje stranice da popravi fokus, potakne jasnoću misli i krene u novom smjeru u svom životu.

Photo by Alina Vilchenko from Pexels

Kako metoda funkcionira?

Sama metoda je prilično jednostavna i da bi je provodila potrebna ti je samo kemijska olovka i bilježnica. O tebi ovisi kakva će biti, ja sam veliki fan bilježnica i rokovnika pa mi je bitno da mi je lijepa i da po njenom papiru kemijska lijepo klizi.

Ustani malo ranije nego inače svakoga jutra i ispiši 3 stranice neprekidno pišući. Meni za to treba oko 15 minuta. I to je to!

O čemu pisati?

Biti će dana kada ti se neće dati pisati ni o čemu. Ali svejedno piši. Možda će se dogoditi da kao ja ponekad ostaneš duže spavati ili zaboraviš ujutro, nema veze, piši ili popodne ili navečer ali piši svaki dan. Možda ćeš i krenuti pisati i misliti da nema šanse da popuniš tri stranice, da je preteško. Ali popuni sve tri. Čarolija dolazi iz toga da sama sebe natjeraš i pogurneš da završiš.

Nije uopće bitno o čemu pišeš. Možeš pisati o tome što si sanjala, o onome što te trenutno brine, što trebaš obaviti taj dan, što je ono što ne bi željela a čini ti se da moraš, o okusu kave koju piješ, o namirnicama koje trebaš kupiti, afirmacije koje voliš… Zapisuj bilo što što ti u tom trenutku padne na pamet, svoj tok misli.

Riješi se ometavača

Ovo vrijeme je samo za tebe, riješi se svega što te ometa. I nipošto nemoj tih 15 minuta za sebe trošiti na druge i njihove probleme. Utišaj mobitel i nemoh gubiti fokus. Vrati se na onaj početni glas u glavi koji će te pokušati bojkotirati. Ako dođu i te misli samo ih zapiši, dopusti im da prođu.

Samo piši i polako s vremenom istina će početi izlaziti iz tvoje olovke.

Jer polako, bez da primjećuješ, jutranje stranice će te iscjeljivati. Bilo koja stvar da te muči, da ti izaziva patnju, bilo što što ti smanjuje samopouzdanje ili neka iznenadna promjen au tvom životu, zapamti da papir sve pamti. Jutarnje stranice mogu biti i stijena na koju se možeš osloniti jer unutra će biti ideje koje te pokreću, mogu biti najbolja prijateljica kojoj ćeš reći koliko ti u užurbanoj svakodnevici nedostaje partner ili koliko te izluđuju djeca, može biti tvoj terapeut kojem ćeš iznijeti svoje emocije…

Važno pravilo je da nema dijeljenja

Ono što pišeš u svoju bilježnicu ne dijeli ni s kim. Nemoj nikome nikada dozvoliti da to pročita. Ozbiljno to mislim, čak niti mali djelić. Nemoj se čak ni ti vraćati i čitati (ako imaš baš veliku želju, pročitaj tek mjeseci nakon što si napisala). Zašto? Ako ćeš misliti da bi netko to mogao pročitati nećeš biti potpuno iskrena. Kalkulirati ćeš što napisati, što ne. A ako se bojiš da bi netko od ukućana to radio kriomice, nemoj nikome reći da pišeš i nađi mjesto gdje ćeš ga spremiti. Neke moje klijentice nose ga uvijek sa sobom u torbi.

Ne cenzuriraj se

Ovom metodom zapravo želiš otpustiti ono što te muči, strahove, osuđivanja, prosuđivanja i pisati ono što ti padne na pamet bez obzira koliko to bilo glupo, smiješno, nerazborito ili sladunjavo. Jesi li se ikad zapitala kako ti mijenjaš svijet ili razmišljala o ludoj promjeni karijere ili preseljenju u neku drugu zemlju? Trebala bi moći sve svoje skrivene želje, ma koliko nerealne izgledale, staiti na papir i izbaciti iz sebe. I što je najbolje jutarnje stranice ti neće dati da lažeš! Nekako se u tom procesu dogodi da kada lažeš sama sebi to postaje u tom trenutku toliko očito da se moraš suočiti s tim i krenuti mijenjati nešto.

To je razlog zašto Jutranje stranice mogu biti pomalo i zastrašujuće jer ako živiš u situaciji koja te ne usrećuje, a pred time zatvaraš oči, ova metoda će ti pomoći kako bi se suočila sama sa sobom i poduzela nešto u vezi s tim ili nastavila živjeti u nezadovoljavajućoj situaciji znajući da iz nje možeš izaći i da imaš izbor

često je lakše nastaviti živjeti u laži nego se pokrenuti u nepoznato i iskušati sreću. Ali nije bolje. Živjeti iskren život prema sebi samoj je najbolji način za provesti život.

I svakako piši rukom, ne na računalu ili mobitelu jer kada pišemo rukom to radimo puno svijesnije i stimuliramo centre u mozgu zadužene za iscjeljenje.

Moje iskustvo s Morning pages

Nakon što sam prvi puta čula za Morning pages, nabavila sam i knjigu i pročitala je. Godinama sam pokušavala voditi dnevnik ali uvijek bi nakon nekoliko dana zaboravila. I tako sam imala 4 dnevnika s napisanih po par stranica. Ali naravno kao i uvijek za ovu metodu sam kupila novi (napisala sam već da imam ludu strast za bilježnicama i rokovnicima) i krenula pisati svoje jutarnje stranice. Čitala sam puno i znala puno o iscjeljujućoj moći pisanja dnevnika ali nie išlo više od nekoliko tjedana i zaključivala sam da ja jednostavno nisam dosljedna što je naravno slabilo moje samopouzdanje. Ali sa načinom kako se pišu Jutarnje stranice, sa time da sam samo pisala tok svojih misli nešto se u meni promijenilo i nastavila sam tako godinama. Prije njih sam se godinama borila s odgađanjem. Bila sam majstorica odgađanja. Ova navika mi je pomogla da je prva stvar koju napravim ujutro to da krenem u dan neopterećena i da znam da sam jednu stvar koju sam si obećala napravila. To je s vremenom ojačalo moju vjeru u mene samu, ojačalo moja obećanja prema samo sebi i podiglo razinu samopouzdanja.

Postoji neka čarolija kada ujutro ustanem, skuham kavu i otvorim svoj dnevnik. Ako je vrijeme lijepo otvorim prozor i uživam u svježem zraku, ako pada kiša napravim isto jer je obožavam, stavim neku ambijentalnu glazbu i uživam u vremenu samo za sebe.

Isprobaj i ti!

Kategorije
Nekategorizirano

5 navika koje te čine emocionalno neotpornom

Biti emocionalno neotporna znači da teško upravljaš negativnim stanjima i neugodnim emocijama
– sasvim male brige bacaju te u stanja tjeskobe i panike
-mali “napadi” tuge vode do negativne spirale samokritičnosti i depresivnih stanja
– nevažni trenutci iritacije dovode te do sati i dana ljutnje i bijesa

Ovo su samo neki od primjera emocionalne neotpornosti i nemogućnosti samokontrole.

Kada si emocionalno neotporna, čak i vrlo male količine neugode dovode do velikoga stresa.

Ali postoje načini kako izbjeći te obrasce i postati otpornija na stres i negativnosti oko sebe.

Postoji zlatno pravilo za razvijanje emocionalne otpornosti.

Ako želiš bolje kontrolirati svoje emocije moraš ih bolje upoznati!

Mnogi ljudi imaju potpuno nezdrav odnos prema vlastitim emocijama jer ih se boje. Zbog toga stječu naviku “guranja pod tepih”. Nažalost, to što je “gurnuto” u tijelu i dalje izaziva kemijske reakcije i bori se ili bježi reakciju i na taj način dovodi do emocionalne neotpornosti.

Želiš li se osjećati jače moraš prestati ponavljati naviku “guranja pod tepih” i suočiti se sa svojim emocijama unatoč strahu.

Svi se nekada osjećaju emocionalno neotporno, ali ako te i najmanji neugodni emocionalni podražaji katapultiraju u teža emocionalna stanja postoje velike šanse da je uzrok toga u jednoj od ovih navika.

1.VJERUJEŠ SVEMU ŠTO MISLIŠ
Ako razmisliš o ljudima s kojima si okružena svakoga dana, vjerojatno im svima ne vjeruješ jednako
– vrlo visko povjerenje imaš za svoje prijateljice i partnera
– malo poljuljano povjerenje u kolegu s posla koji si je znao pripisati tvoje zasluge
– gotovo nikakvo povjerenje u majstora koji već treći puta dolazi i popravlja stroj za pranje rublja

U životu je normalno (i pametno) ne vjerovati svima jednako.
Isto tako je i s tvojim mislima.


Ne zaslužuju sve tvoje misli da im vjeruješ jednako.
Tvoj um dnevno proizvodi na tisuće misli i mnoge od njih su su točne i pomažu. Ali isto tako mnoge od njih su zbunjujuće, dovode u zabludu i jednostavno nisu istinite.
I sve to je potpuno normalno.

Emocionalno otporni ljudi ZNAJU da ne smiju slijepo vjerovati svemu što im padne na pamet.

Ako vjeruju, to je početak emocionale notpornosti:
– ako prhvaćaš svaku zabrinjavajuću misao kao istinu, završiti ćeš s kroničnom tjeskobom
-ako prihvaćaš svaku fantaziju koja ti padne na pamet kao dobru ideju, završiti ćeš pretjerano ljuta i bijesna jer ništa ne ostvaruješ
-ako prihvaćaš svaku samokritiku kao utemeljenu i istinitu, završiti ćeš sa vrlo niskim samopouzdanjem


Ako želiš prestati biti emocionalno neotporna, njeguj zdrav skepticizam prema svojim vlastitim mislima.

Obrati pažnju na svoje misli, ali ih se nemoj bojati odbaciti kao neistine.
Na kraju, ponekad je misao samo misao.

2. OSLANJAŠ SE NA BRZE METODE NOŠENJA SA STRESOM
Najčešća zamka u koju upadaju emocionalno neotporni ljudi je ta se oslanjaju na to da će se brzo osjećati dobro

To su tehnika ili strategija koji koristiš kako bi se odmah osjećala bolje, bez da dublje zaroniš u sebe i svoje emocije
– tehnike disanja koje ti pomažu da se smiriš
– ponavljanje pozitivnih afirmacija kada se osjećaš loše (također i slike o sebi)
– pisanje osobi od povjerenja ili terapeutu kada se osjećaš loše zbog sitnica(nema ništa loše u traženju podrške, ali kada je to za sitnice znači da ne možeš sama riješiti ni sitnice)

Kada te metode postanu način rješavanja i nošenja s problemima zapravo se nikada se susretneš s uzrokom problema.

Kao i fizička bol, bolne emocije su samo signal koji ti želi reći da nešto nije u redu i da tome treba posvetiti pažnju.
– strah nije samo strah: to je upozorenje tvoga mozga da se u tvom životu pojavljuje neka opasnost, da nešto nije u redu
-tuga nije samo tuga: to je upozorenje tvoga mozga da si izgubila nešto tebi važno
-ljutnja nije samo ljutnja : to je signal da se u tvom životu javlja neka nepravda i da se s tim treba pozabaviti


Ako neprestano svoje EMOCIJE tretiraš kao problem, nemoj se čuditi ako to i postanu.

3. KRŠIŠ OBEĆANJA KOJA SI SAMA SEBI DALA
Emocionalno neotporni ljudi vrlo često imaju nisko samopuzdanje. I iako postoji jako puno razloga za loše samopouzdanje, postoji jedna navika koja ljude često vrti u krug i ne dozvoljava da krenu naprijed.

Osobe sa slabim samopouzdanjem imaju naviku da krše obećanja koja daju sami sebi.

Razmisli o ovome: Ako stalno kršiš obećanja koja daš sama sebi, kako si možeš vjerovati ili biti ponosna na sebe?

Nisko samopouzdanje i emocionalna neotpornost idu ruku pod ruku jer je jako teško sa povjerenjem upravljati bolnim i neugodnim emocijama ako ne vjeruješ u sebe:
– teško je reći sama sebi da će sve biti ok unatoč brigama koje imaš ako ne vjeruješ u sebe
– teško je samu sebe podsjetiti na sve pozitivne kvalitete koje imaš kada su sve što pamtiš neostavrena obećanja sebi samoj
– teško se boriti protiv samokritičnosti i sumnji u sebe kada na sebe za ništa nisi ponosna

Moćan način emocionalnog jačanja sebe same je početi održavati obećanja koja si sama sebi dala.

Trik je u tome da počneš s malim stvarima: ako kažeš sama sebi da ćeš završiti izvještaj prije ručka, napravi to, ako kažeš da ćeš danas hodati 30 minuta napravi to; ako si rekla sama sebi da ćeš obaviti neugodan poziv danas na povratku kući, nazovi i riješi.

Mnogo si jača nego što misliš, ali nećeš se tako osjećati dokle god ne počneš vjerovati sebi.

Image by bruce lam from Pixabay

4. LINIJA MANJEG OTPORA ili “go with a flow”
Nema ničega lošeg u tome da ponekad stvari pustimo da idu bez naše kontrole. Ali ako se uvijek prepuštaš onoj “go with the flow” i samo slijediš druge , najvjerojatnije sama sebe držiš emocionalno neotpornom. Problem sa prepuštanjem je u tome što je to laž.

Kada se prepuštaš i ne izražavaš svoje želje pred drugima i ideš linijom manjeg otpora, lažeš i sebe i druge o svojim vrijednostima i željama.

Ova navika ne samo da ti pomaže da se osjećaš loše u svojoj koži i da ti izaziva frustraciju nego i sprječava druge ljude da te istinski upoznaju:
– ako se uvijek prepustiš i ideš linijom manjeg otpora kada tvoj muž želi ići na roštilj ako izlazite na večeru on nikada neće saznati da ti uopće nisi ljubiteljica roštilja
– ako uvijek ideš linijom manjeg otpora kada ti šef dodijeli novi zadatak i šutiš, tvoj šef nikada neće znati da si na rubu “burn outa” i da si zapravo nezadovoljna poslom
– ako uvijek ideš linijom manjeg otpora i cijela obitelj svaki Božić slavi kod tebe a tebi je već toga dosta, uopće neće znati da si frustrirana i da bi voljela da netko drugi to preuzme umjesto tebe


Ići linijom manjeg otpora možda te klasificira kao dragu i ljubaznu, ali nije ni drago ni ljubazno prema tebi samoj.

Ukoliko želiš biti hrabrija, poraditi na svom samopouzdanju, pokazati tko si zaista i izraziti svoje želje i potrebe vježbaj asertivnost.

Asertivnost znači da izražavaš svoje želje, potrebe, stavove i mišljenja na način koji je za tebe ispravan i istinit bez da pri tome ikoga ugrožavaš.

Na prvu se možda čini neobično i teško, ali biti iskrena o sebi, svojim stvarnim željama i potrebama poboljšati će tvoju vezu sa samom sobom, a na taj način i sve veze sa svima ostalima.

5. KONSTANTNA ZAUZETOST
Zadnja ali ne i manje važna navika koja dovodi do emocionalne neotpornosti je stalna zaposlenost i zauzetost.
Ljudi s tom navikom konstantno nešto rade i nemaju ni minute vremena za odmor ili “gubljenje”. Rasporedi su im krcati i popunjeni tjednima unaprijed, a vrijeme za odmor i “bavljenje sobom”, razmišljanje o emocijama, željama i planovima u njima ne postoji.

Iako ti se čini da si konstantnom zauzetošću jako produktivna to je samo mehanizam za izbjegavanje onog neugodnog.

Na primjer:
-ako si nezadovoljna vezom u kojoj se nalaziš a strah te ili sram poduzeti korake da nešto promijeniš, izbjegavanje toga stalnom zauzetošću je način bijega od problema
– ako si duboko u sebi nesretna svojim poslom, konstantna zauzetost ne dozvoljava da to uopće vidiš i priznaš sama sebi
– ako se bojiš biti sama sa svojim mislima konstantna zauzetost pomaže to izbjeći

Konstantna zauzetost trenutačno pomaže izbjeći bol i neugodu, ali je nikada ne rješava.

Samo gurate problem pod tepih. I malo po malo, oni postaju veći i rastu brže.

Kronična zauzetost je oblik emocionalnog odgađanja- odgađajući težak posao suočavanja sa sobom i svojim emocijama beskrajan je posao.

Zapravo, ako želiš postati emocionalno otpornija, nužno je da se suočim sa svojim emocijama ma kako god teške bile.
Ali ne zaboravi, to možeš jedino onda kada u svom rasporedu ostaviš vrijeme za to.

Važno je također da znaš ako si emocionalno neotporna nisi nesposobna niti manje vrijedna- samo trebaš razviti set navika koja su u skladu s tobom i koja će ti pomoći da razviješ svoju osobnost i emocionalnu otpornost.

Kategorije
Nekategorizirano

7 osobina sretnih ljudi – provjeri koje ti imaš

Znaš one ljudi koji su super-sretni? Koji u svemu vide dobro i iz svega izvlače dobro?

Iskreno, u zadnje vrijeme vidim da su i oni malko poljuljani. Obzirom na cijelu situaciju s Covid-19 i sve ono što je za sobom donijela to je potpuno normalno.

Nivo neizvjesnosti, tjeskobe i nesigurnosti je prilično jak i svi se nekako borimo sa tim strahom što donosi sutra.

U ovim trenucima ići okolo i govoriti da se konstantno osjećaš dobro, mogao bi biti znak potpune diskonekcije s realnošću. Ili poricanje i potiskivanje emocija, kako onih tvojih tako i empatije prema drugima.

Ali to ne znači da trebaš izgubiti iz vida sve ono dobro sve na čemu si zahvalna, sve mogućnosti koje ti se pružaju. Isto tako obrati pozornost na to da ove emocije straha, neizvjesnosti i tjeskobe ne postanu trajnije i puno veće.

Zato evo podsjetnika koje su to osobine ljudi super-sretnih ljudu:

1.Ne osuđuju druge
Nalazimo se u vremenu gdje je puno osuda sa svih strana. Od onih kako se drugi ponašaju u novonastalim situacijama, do toga kako razmišljaju, poštuju li drugi “pravila” koja propisuje Stožer ili država, da li drugi peru ruke, prosvjeduju ili ne.
Sretni ljudi su sposobni napraviti jasnu razliku između zauzimanja za ono što vjeruju i osuđivanja drugih zbog njihovih stavova i postupaka.
Oni znaju onu rečenicu koju je rekao Wayne Dyer, “osuđivanje drugih ne definira tko su oni, definira tko ste vi”.
Oni su vjerni svojim vrijednostima i imaju razvijenu empatiju za druge. Oni su kritični i uvijek preispituju samo stavove i načine razmišljanja samo jedne osobe – SEBE.

Photo by Artem Beliaikin from Pexels

2. Ne zamaraju se tuđim mišljenjima
Sretni ljudi znaju da će uvijek biti ljudi kojima se ne sviđaju i onih koji ih zaista ne vole i ne prezaju od toga da to jasno i glasno iskažu. S druge strane, oni nikada neće odbaciti konstuktivnu kritiku (jer znaju da može biti korisna) ali nijedan komentar neće shvaćati osobno. Ne hvataju se za tuđa mišljenja, je li ili nije nešto moguće i ispravno stoga nemaju potrebu reagirati na njih. Ne ostaju zarobljeni u prošlosti, ne zamjeraju i otpuštaju. Žive svoj život prema svojim planovima i svima oko sebe dozvoljavaju isto to.

3. U redu su s tim da nemaju sve pod kontrolom
Potreba da stvari imaš pod kontrolom vodi u očaj – pogotovo u situaciji u kojoj se sada nalazi cijeli svijet. Sretni ljudi shvaćaju da nikada neće moći kontrolirati sve što se oko njih događa, da se planovi izjalove i da nitko nije imun na teške situacije koje nam život nosi. Oni zato ne trebaju kontrolu koja im pruža sigurnost da bi se osjećali dobro. Umjesto toga oni preuzimaju odgovornost za stvari na koje mogu utjecati.

4. Nalaze mjesta za smijeh i zabavu
Naravno i sretni ljudi, kao i svi drugi imaju svoje izazove i teške životne trenutke. Ali glavno pravilo njihovog života je zaigranost uma, duha i tijela. Oni se šale, skreću s utabanog puta kako bi našli i iskusili zabavu. Oni nalaze užitak u svemu oko sebe – bilo da se radi o izletu u divljinu, šetnju gradom ili smijeh dok kuhaju. Sretni ljudi uživaju u svakom trenutku. Znate da će druženje s njima uvijek biti zabavno i oni zapravo daju život svačijem životu.

5. U ničem ne pretjeruju
Raspoloženja, emocije, alkohol, droga, kockanje, seks, surfanje, posao, spavanje, hranja ili bilo što drugo- u ničem ne pretjeruju jer znaju da bilo koje “loše” ponašanje ili navika može odvesti u problematične obrasce koji ne samo da su štetni njima, nego su štetni i drugima oko njih. Sretni ljudi imaju samokontrolu i rijetko kada žale nad svojim postupcima ili načinima reagiranja. Oni se nikada ne brinu što se dogodilo prošle noći i mogu živjeti u miru sa sobom. To je ono što im donosi mir.

6. Daju s lakoćom- vrijeme, znanje, stvari
Postoji mit koji kaže da su sretni ljudi samo oni koji ostvaruju visoke ciljeve i rade velike stvari. Neki od njih jesu, ali neki žive dan po dan, iskorištavajući svaki dan koji imaju ispred sebe. Nit koja veže sve sretne ljude je njihov nagon da rade stvari- ali ne do granice burnouta ili toga da se muče. Oni rade stvari koje doprinose svijetu, bilo da je to uređivanje vrta, igra s djecom, sport, stvaranje glazbe, kuhanje jela, mentoriranje ili podučavanje, slikanje, izrađivanje nečega, volontiranje, pomaganje životinjama… Sretni ljudi uvijek daju i razumiju vrijednost svakog i najmanjeg postignuća i koliko je diva osjećaj dati svoj doprinos ljepoti i magiji života.

7. Životu pristupaju s lakoćom
Lako je upasti u žrvanj građenja karijere, imidža, brenda i precijeniti svoju vlastitu važnost i sposobnost. Sretni ljudi shvaćaju da ništa nije važno onoliko koliko misliš da je – čak ni oni sami. Sretni ljudi sve to znaju instiktivno. Životu pristupaju s lakoćom, a u izazovnim vremenima to je nedvojbeno najveća vještina od svih.

Pročitaj još:
Zašto anksioznost ne treba shvaćati kao neprijatelja?
Kako riješiti problem povjerenja u vezi i braku? – Poštuj partnerove granice i nikad ne laži
Ne čekaj savršeni trenutak – stvori ga!