Inkubator sreće

Izraz Shinrin Yoku se pojavio u Japanu 1980-ih kao fiziološka i psihološka vježba zvana shinrin-yoku (“šumsko kupanje” ili “upijanje šumske atmosfere”). Svrha je bila dvostruka: ponuditi eko-protuotrov za iscrpljenost uslijed tehnološkog procvata i potaknuti stanovnike da se ponovno povežu i zaštite šume u zemlji.

Shinrin Yoku ili Šumska kupka (eng. Forest bathing) praksa je usredotočene svjesnosti izlaska u prirodu koja nas povezuje sa svijetom prirode, a posebno sa šumama, parkovima i prostorima gdje je zrak svježiji, cvrkut ptica glasniji, misli smirenije i fokusiranije.

Ova jednostavna ali učinkovita praksa uči nas opustiti tijelo i misli u suradnji s prirodom vraćajući se u prirodno čovjekovo stanje. Tisućama godina ljudi i priroda bili su neodvojivi. Doba urbanizacije zatvorilo nas je u naše domove, pred televizore, u prostranstva društvenih mreža i odvojilo nas od prirode.

Zaboravili smo kako zvuči vjetar u šumi, kako se glasaju ptice, kako hodati bosi, kako osvježiti noge u potoku, osjetiti miris otpalog lišća…

Tajna ove prakse zapravo je u tome da se vratimo na “tvorničke postavke” i uzmemo iz prirode ono što nam ona nesebično nudi, samo ako provirimo u nju i damo joj priliku.

Hodanje prirodom je vrlo polako, smireno i usredotočeno – baš u ritmu prirode gdje nema obaveza, stresa, jurenja na sve strane. Upravo iz tih razloga ne postoji osoba koja ne bi mogla prakticirati šumsku kupku. Dovoljna je samo klupa u mirnijem parku, šuma u blizini ili livada na maloj osami, a cilj je stopiti se s prirodom, upiti njene mirise, oslušnuti njen jezik i napuniti se pozitivnom energijom.

Šumsku kupku možete isprobati već danas. Nađite mirno mjesto u svom naselju, otiđite u laganu šetnju i osluškujte zvukove oko sebe. Svjesno ih osluškujte. Ako osjetite da vas mami neka klupa, sjednite, zatvorite na tren oči i dozvolite si biti ovdje i sada. Neki će to osjetiti za drvo, priđite mu, pogledajte ga, ako se osjećate da ga želite zagrliti učinite to što osjećate. Dovoljno je da ova šetnja traje 30-tak minuta kako biste osjetili sve njene fizičke i mentalne blagodati.

Budite sa sobom i budite sa prirodom <3

Nesvakidašnja slikovnica za sve ljubitelje prirode. 

Britanska umjetnica Helen Ahpornsiri preobrazila je latice, lišće i sjemenke u razigrane zečeve, blistave leptire i ptice u letu i stvorila jedinstvenu knjigu. U njoj je baš svaka ilustracija, svaki pupoljak, stablo, životinja, načinjena od rukom ubranih i isprešanih biljaka.

Svi zajedno oni nam pričaju čudesnu priču o godišnjim dobima. Odražavajući boje i bilje iz prirode saznat ćemo koji će cvjetovi prvi niknuti, u šarenom leptiru prepoznati ljetno livadno cvijeće, saznati kojem drveću ujesen ne opada lišće i upoznati životinje koje se ne boje zime. Ova je slikovnica pravo malo umjetničko djelo nastalo iz isprešanog bilja!

Poruka autorice:
Sve što vidiš u ovoj knjizi – od sjaja u oku lisice do fine paučine – napravljeno je od biljaka.
Cvijeće i lišće neprestano se mijenja s godišnjim dobima, no ovdje su zaustavljeni u vremenu i postali su dio nove priče. Paprat je pretvorena u perje, a šarena krila kukaca napravljena su od cvijeća kojim se hrane.
Svaki kolaž čini stotine listića i cvjetova, a svi su odgovorno uzgojeni ili ubrani u divljini, a zatim osušeni tradicionalnim načinima prešanja. Biljke su zatim pomno složene u nove oblike i obrise, i dalje prepune divlje prirode, sačuvane u savršenom trenutku u vremenu…

O autorici

Helen Ahpornsiri britanska je umjetnica specijalizirana za ilustracije od prešanog bilja. Živi u Sussexu, Velika Britanija. 

Kada razmišljamo o pojmu terapija obično se pred očima javlja slika nekog ureda gdje pred terapeutom iznosimo svoje probleme i pričamo o njima.

I u pravu smo, ali to je samo jedan vid terapije. Terapija može ići puno više i puno dalje od toga.

Terapija može biti povezivanje s tijelom bez intervencije terapeuta, povezivanja uma sa sadašnjim trenutkom i takva terapija će imati dalekosežne benefite na zdravlje i opći osjećaj zdravlja i mentalne ravnoteže.

Terapiju hodanjem možeš koristiti svakoga dana na nekoliko načina, a već kroz sedam dana vidjeti ćeš sve blagodati.

1. fokusiraj se na zvukove koje čuješ
Pažljivo osluškuj što čuješ dok hodaš. Pokušaj prepoznati što više zvukova možeš. Izaberi onaj koji ti je najneugodniji i stavi svu pažnju na njega, ubrzo ćeš vidjeti kako postaje manje neugodan. Nakon toga stavi pažnju na onaj najugodniji i uživaj u njemu.

2. fokusiraj se na boje koje vidiš
Hodanje nam često postaje automatika, posebice ako uvijek idemo istim putem. Stavi fokus na sve nijanse jedne boje koje možeš zamijetiti, uživaj u igrama svijetla i sjene tamo gdje prolaziš. Pokušaj izbrojati koliko različitih boja je bilo na putu.

3. fokusiraj se na mirise koje osjećaš
Bilo da šećeš gradom ili šumom svako mjesto ima svoje posebne mirise. Nekada je to pekarnica koja te poziva da uđeš, ponekad miris ribe pored tržnice ili divan miris nakon prestanka kiše. Ali njih primjećujemo kada su jaki. Ali ti vježbaj osjetiti i one suptilne, koje ne osjećaš ako baš ne staviš pažnju na njim.

Svakoga dana možeš izabrati drugu temu za fokusiranje, time jačaš svoje mentalne kapacitete i izoštravaš svoja osjetila.

Uz sve to možeš voditi i dnevnik šetnje te zabilježiti sve uvide koje si imala. A ova šetnja će biti još bolja ukoliko je možeš izvesti u prirodi.

Uživaj!